Autor: Zora Hahn
AUTOBUS
Autobus je bio dosta veliki, a unutra je bilo vruće, glasno i prepuno ljudi. U prve redove, Lada i druge voditeljice su sjeli i razgovarali o ove godine u Novi Vinodolski. Poslije njih, ja sam sjela sa svojim prijateljima. Sjela sam pokraj Neve, moja sestra, a Ena i Tadija su bili ispred nas. Prekoputa od mene je sjeo Ivan. Ja sam ih sve poznala prošle godine u Novi Vinodolski i jedva sam čekala da ih opet vidim. Autobus je bio puni zvukova od prijatelji koji su se opet vidjeli. Mi smo jedva čekali da dođemo u Novi Vinodolski.
|
Kao roditelj, moram reći, da doživljavam ,ove ponovne susrete, sa posebnom toplinom oko srca, gledajući kako se djeca susreću i ponovo druže, ne mogu zaustaviti osmjeh na licu. Želim im svima još mnogo ovako lijepih susreta i onda kad prerastu Malu Školu, i da nikad ne zaborave boravak u Novom Vinodolskom. Hvala svim voditeljima na trudu, njigova vedra lica su svakako znak da rado dolaze, ulaž trud i dijele svoje znanje. Hvala Matici Iseljenika na organizaciji.
OdgovoriIzbrišiPosebice hvala Ladi Kanajet Šimić, za vodstvo, koordinaciju, strpljenje, ljubav prema iseljeništvu, našoj djeci!
Mirjana Karcic